Povod za razgovor Dražena Brajdića, barda Večernjeg lista sa Tonijem Kukočem, bilo je sećanje na Krešimira Ćosića, legendu kojoj se povodom 30 godina od smrti organizuju zadarske memorijalne svečanosti.
Kukoč neće moći da prisustvuje zbog ćerkinog venčanja. Naglasio je da mu je žao, jer je Krešo u kratkotrajnoj saradnji u reprezentaciji mnogo uticao na njega.
– I danas se sjećam nekih njegovih savjeta, a moje najsnažnije sjećanje na njega jest kada mi je rekao da, prije no što se priključim pripremama juniorske reprezentacije u Pirotu, provedem 10 dana sa seniorskom reprezentacijom. I na tim pripremama seniorske reprezentacije sam napravio najveći iskorak u karijeri, jer sam osjetio razliku između odraslih košarkaša i nas djece, osjetio sam snagu seniorske košarke, ali sam i stekao samopouzdanje. Imao sam priliku vidjeti gdje trebam biti fizički i tehnički, pa i mentalno. On je meni govorio što mi sve treba da mogu igrati što više pozicija, što sve treba da razumjem, kakvu tehniku moram da razvijem. I nakon tih 10 dana sa seniorima odigrao sam sjajno Svjetsko juniorsko prvenstvo koje smo i osvojili.
Na pitanje da li je Ćosić u svoje vreme bio ono što je Nikola Jokić danas, Kukoč je odgovorio:
– Da nije bilo Kreše i načina na koji je igrao, šutirao izvana, asistirao, ne bi bilo ni Rađe, ni Divca, ni Bodiroge, ni mene u igračkom obliku u kojem smo se pojavili. On je pod svoje stare dane, a posljednje sezone proveo je igrajući za Cibonu, igrao razigravača na vrhu kruške. Bio je i takozvani stretch centar, onaj koji sa svojim šuterskim mogućnostima rastvara reket. On je u ono vrijeme igrao današnju košarku. Kad mi netko kaže da smatra upitnim koliko bi on danas bio učinkovit, ja mu kažem da mu daju fizikalije i sva moguća sredstva za oporavak koja se danas koriste, onda biste vidjeli koliko je on bio moćan igrač. Pa njegov naraštaj, ali i moj, držali su na kruhu i vodi, a kada su meni ponudili proteine neki su mi govorili ‘tko još jede prašak’, kao da će mi od toga oči ispasti. Malo se šalim, no nama je najbolji oporavak bio kada bismo sjeli u kadu s ledom. LeBron James danas troši između milijun i dva milijuna dolara na oporavak pa se ne treba čuditi što igra i s 40 godina.
Kukoč je bio promoter fajnal-fora u Abu Dabiju. Ističe da je bio odlično organizovan, da je košarka bila gledljiva i da je na kraju Fenerbahče zasluženo pobedio.
– U NBA i Evroligi se igra manje-više, ista košarka u kojoj je sve manje klasičnih centara. Svi iz igre jedan na jedan igraju na prodor pa na izbacivanje na vanjski šut. U odbrani se sve preuzima. Možda bi se više moglo u napadu igrati neke druge opcije, no neću ulaziti u to. To je moderna i brza košarka, s dosta šutiranja bez puno skoka u napadu, što nije ni moguće ako igraš tako široko. Vjerujem da bi Dino Raa sa svojim znanjem i danas dominirao u reketu. Ja sam stekao dojam da su oba finalista igrala s četiri krila i playmakerom. Eto, za toga Fenerova Nigela Hayes-Davisa, MVP-ja završnog turnira, ne možeš reći da je trojka ili četvorka, a kamoli petica, no on u Europi dobro prolazi. Danas se takva košarka igra, sve se u obrani preuzima. U polufinalima mi se svidio Mike James, koji je dominirao, no u finalu je bio dobro čuvan.
Zanimljiv je i Kukočev odabir petorke sa plejmejkerima na svakoj poziciji.
A zamisli
– U petorku uzeo bih Tonyja Parkera kao primarnog razigravača, Luku Dončića ili Dražena Petrovića kao igrače koji razigravaju s dvojke kao i Antetokounmpo s trojke. Nowitzki ili Gasol bili bi u petorci kao igrači koji razigravaju s četvorke i na kraju Jokić i Sabonis koji asistiraju s pozicije petice. Ne vidim tko bi mogao pobijediti tim poput toga.
Kompletan razgovor Dražena Brajdića sa Tonijem Kukočem u kom između ostalog navodi i ko će po njegovom mišljenju biti prvak NBA možete pročitati na OVOM LINKU.
